Slavko Sobin, Šapice i tajna zelene loptice

Kad nam je u prodaju stigla priča Šapice, glumca Slavka Sobina, bila sam skeptična prema njenom sadržaju, ali ubrzo nakon toga – mišljenje se promijenilo – slikovnica me osvojila svojom toplinom, poukom i pričom, da ne spominjem predivne ilustracije. Šapice, predivna i topla priča o prijateljstvu i vjernosti, konačno je dobila svoje nastavke! Nedavno sam ih smjestila na police i pročitala ih već nebrojeno puta. Danas pričamo o Šapicama i tajni zelene loptice!

Junaci naše priče i dalje su pudlica Vi, odnosno Dona i miješanac Švrćo, koji više voli da ga se zove Mrš. Mrš je pas koji nastoji biti zahvalan na malim stvarima i nastoji uvijek biti sretan – jer sreća je u malim stvarima, a malih stvari ima svugdje – pahuljica snijega, procvala trešnja – Mrš u svako doba dana i noći može pronaći barem 3 stvari kojima će se istodobno veseliti.

“Pas je to koji si svaki dan daje

zadatak kazati “hvala” i “volim te”

onima koji se brinu o njemu.

Nakon što doručkuju, naša sva junaka odlaze u šetnju sa svojim čovjecima u park preko puta kuće. Prvi puta kada je upoznao pseću družinu iz parka, Mršu su se svi rugali i ismijavali ga, a on im nije htio kvariti zabavu pa ih je pustio da mu se rugaju i zabavljaju na njegov račun iako mu se to nije svidjelo. No, Dona, njegova najbolja prijateljica zarežala je na sve pse u parku i zaprijetila im da će ih baciti u grm s buhama – te su Mrša od tada prihvaćali u svoje društvo.

U parku je omiljena zabava bilo bacanje loptice za kojom su svi trčali i igrali se. Tog dana loptica je odletjela do njega…do velikog strašnog Vuka – jednog plavog i jednog crnog oka. Vuk je bio pas koji nikom nije dao prići blizu, uvijek je režao i lajao na ostale pse. Svi su psi zaboravili na lopticu, ona je sad pripadala Vuku. Psi su odustali od igre jer se Vuku nitko nije želio približiti. No, što se dogodilo kasnije tog dana kad je Mrš išao u popodnevnu šetnju? Sreo je ni više ni manje nego Vuka, koji mu je ispričao zanimljivu priču…

..Ali zato, kad radiš dobre stvari, e onda stvaraš bolji svijet. A kad osjećaj da stvaraš bolji svijet, onda se nikome ne moraš time hvaliti. Onda to može biti tvoja tajna. Dobrota je nešto što nosiš u sebi i iz nje djeluješ i radiš čarobne stvari.

Moram priznati da me ova priča oduševila mnogo više nego Šapice. Bezvremenska je to priča koja donosi brojne pouke – između ostalog i kako nije sve jednostavno na prvi pogled kako se čini, već da se u dubini svakog od nas krije i nešto čarobno – dobrota koju možemo upotrijebiti da činimo čarobne stvari. Način na koji Slavko Sobin prenosi to u svojem pripovijedanju je besprijekoran i veoma domišljat, što olakšava prenošenje bitnih stvari iz priče našim najmlađima. Osim navedenog, Sobin nas u Šapicama uči lekcije o važnosti pravog prijateljstva, uvažavanju i prihvaćanju različitosti, ali i o tome da treba voljeti i poštovati i samog sebe. Naravno, tu je i nezaobilazan humor koji proizlazi iz raznih dijaloga i situacija, koje nas uveseljavaju iznova i iznova.

Stoga da, požurite nabaviti svoj primjerak Šapica ako već niste – od mene imate ogromnu preporuku!

Za predivne ilustracije u ovoj priči i dalje je zaslužan Patricio Alejandro Aguero Marino. Knjigu je izdala Mozaik knjiga i možete je naručiti ovdje.

Do sljedećeg tipkanja,

B.