Vjerujem da je većina ljudi u knjiškom i filmskom svijetu u krajnjem slučaju čula za veoma popularnu Igru prijestolja, iz pera George Martina, ako već niste progutali sve epizode serije. Jedna sam od onih koja seriju nije pratila, ali već dulje vremena želim pročitati knjige koje me već neko vrijeme mrko promatraju s polica. Knjige su reizdane u nakladi Lumen izdavaštva, a moje police krase ona stara izdanja iz Algoritma. Nakon čitanja prvog nastavka pod nazivom Igra prijestolja mogu reći samo jedno – gdje sam bila sve ove godine?!?
Neke je tajne sigurnije držati skrivene. Neke je tajne odveć opasno podijeliti, čak i s onima koje voliš i kojima vjeruješ.
Igra prijestolja opsežan je roman na 822 stranice i prvi iz serijala Pjesma Leda i Vatre koju je napisao George R.R. Martin. Opće je poznato da volim debeljuce od knjiga pa sam tako i ovoj pristupila u potpunosti zainteresirana i spremna na sve. Doslovce sve. I moram priznati da se nisam razočarala! Ovaj fantastični roman smješten je u Westeros ili Zapadne zemlje i govori o izmišljenom kraljevstvu i njegovim problemima. Naime, Eddard Stark, knez je Oštrozimlja i veliki prijatelj sadašnjeg kralja Roberta Baratherona. Iznenadan Robertov posjet unio je veliku pomutnju u dotada miran život Starkovih. Kralj se došao povjeriti svom starom prijatelju i bratu po oružju i u potrazi je za novim Namjesnikom jer je prethodni umro u sumnjivim okolnostima. No, dužnost Kraljeva Namjesnika donosi brojne odgovornosti, ali i opasnosti – jer tko god obaša tu dužnost, u velikoj je opasnosti da otkrije više nego što bi trebao. Uz to, prihvaćanje dužnosti dovodi do razdvajanja obitelji – djevojčice Arya i Sansa odlaze s ocem u Kraljev grudobran kao i većina Starkova kućanstva, dok dječaci Ryckon, Bran i Robb ostaju u Oštrozimlju s majkom. Izvanbračno Starkovo dijete Jon Snow istovremeno napušta Oštrozimlje i odlazi na Zid, gdje planira stupiti u službu Noćne straže koja je zadužena za čuvanje Zida i obranu od neprijatelja s one strane.
Kad igrate igru prijestolja, ili pobijedite ili umrete. Nema srednjeg puta.
Ovakav početak radnje doima se dosta mirnim, međutim već i taj početak donosi nam atmosferu ostatka romana – puno spletki, izdaje, puno licemjerja i zagonetki, ali i puno ljubavi, časti, poštovanja među nekim likovima, te surove istine. Ono što me osvojilo jest činjenica da svako poglavlje u romanu čitamo iz perspektive drugog lika iz knjige. Apsolutno je fantastično koliko su likovi razrađeni, koliko se Martin lako prebacuje iz perspektive u perspektivu – od patuljka Tyriona, Daenerys Targaryen, Eddarda Starka, do djece Arye Stark, Sanse, Brana, Jona. Likovi su razrađeni do velikih detalja, pratimo njihove unutarnje borbe i dileme, pratimo bratske i obiteljske trzavice, ali i spletke i razmišljanja ostalih sudionika ove opsežne priče. Roman je to koji se od prve do zadnje stranice ne ispušta iz ruku, napeta radnja i iščekivanje nastavka vodi vas do konstantnog okretanja stranica. Majstorski opisani dijalozi, situacije, pogubljenja, ratovi – sve vas to tjera da čitate i dalje. A tek kraj?! Jedan je od onih koji vas tjeraju da odmah uzmete nastavak i nastavite čitati.
No, da ne ispadne sve tako savršeno, nekoliko stvari me dosta zgrozilo, iako imam na umu da je autor htio stvoriti takvu atmosferu i okruženje – svejedno, i dalje sam zgrožena. Npr. većina djece i likova ima od 8 godina nadalje. Dosta mi je teško čitati o djevicama sa 13 godina koje su zrele za udaju – jedna od kojih je i Daenerys koja se udaje za Khal Droga i s kojim konzumira svoj brak i planira rađati djecu. Ne, ne i ne – to mi jednostavno nije sjelo kroz čitav roman. Pogotovo kad vidim da Robb u svojoj “zreloj” dobi od 15-16 godina vodi vojsku u rat i ratuje. U današnje vrijeme je to nezamislivo. Ponavljam, jasno mi je da je autor želio kreirati takvu izmišljenu stvarnost, ali po meni i dalje nije u redu. Osim tih sitnica, knjiga je apsolutno fantastična.
Čujte moje riječi i budite svjedocima moje prisege. Noć pada, a moja straža sada počinje. Neće završiti do moje smrti. Neću uzeti ženu, posjedovati zemlju, biti otac djeci. Neću nositi krunu ni izvojevati slavu. Živjet ću i umrijeti na svome mjestu. Ja sam mač u tami. Ja sam promatrač na zidovima. Ja sam vatra koja gori spram studeni, svjetlo koje donosi zoru, rog koji budi spavače, štit koji čuva kraljevstvo ljudi. Zavjetujem svoj život i čast Noćnoj straži, ove noći i svih noći koje imaju doći.
Seriju ne planiram gledati dok ne osvojim sve romane, za što će mi trebati dosta vremena s obzirom da su i nastavci ovako debeljuškasti kao i njihov prvijenac. Ukoliko niste čitali ovaj roman, a ljubitelji ste fantastike, zmajeva, spletki i napete radnje – imate preporuku od mene za ovaj roman. Definitivno ga vrijedi pročitati!
Nikad ne zaboravi tko si, jer budem siguran da svijet neće. Učini to svojom snagom. Tada to nikad neće biti tvoja slabost. Oboružaj se time i to nikad neće biti uporabljeno da te povrijedi.
Igra prijestolja, George R. R. Martin, Algoritam, 2011 – 822 str,
Knjigu u nakladi Lumen izdavaštva možete kupiti ovdje.
Do čitanja,
B
Pričajmo o knjigama 