Siru Phillipu s ljubavlju, peti je roman iz serijala o obitelji Bridgerton. No, to ne znači da je ovaj roman manje zanimljiv od ostalih, upravo suprotno! Ovu sam knjigu pročitala u samo dva dana, što govori sve o tome koliko mi je bila zanimljiva i koliko me oduševila!
Sir Phillip Crane nije želio postati barun. Nije želio ni titulu, ni imanje ni obaveze. Međutim, naslijedio je upravo sve – tragičnom smrću njegova brata u bitci kod Waterlooa, Phillip je postao barun, naslijedio posjed, ali osim toga i bratovu zaručnicu Marinu. Ono što je trebala biti krasna romansa, pretvorio se u život bez ljubavi, život pun izbjegavanja i tmurnih dana. A onda se jednog dana Marina pokušala ubiti. Phillip ju je spasio od smrti, ali se ona od posljedica razboljela i umrla, ostavivši ga s dvoje djece – blizancima Amandom i Oliverom. Phillip se trudio biti dobar otac, odabirao je pogodne dadilje koje bi odgajale djecu, ali sam s njima nikada nije provodio vrijeme. A onda, jednog dana, dobio je izraz sućuti od jedne mlade dame na koji je uljudno odgovorio…i nastavio odgovarati sve dok se dama nije ponudila doći mu u posjet. Očekivao je neuglednu rođakinju svoje pokojne supruge, ali žena koja mu je pokucala na vrata sve je samo ne neugledna…
Eloise Bridgerton ostala je sama, bez muža i djece. Smatrala je kako će ona i njena najbolja prijateljica Penelope zauvijek ostati usidjelice. No, Penelope se udala i ostavila je samu, uživajući u svojem novom bračnom životu. Eloise se željela udati, ali do sada nije pronašla pravog udvarača, a i bračne ponude koje je dobila nisu je previše zainteresirale. Oduvijek je voljela pisati pisma i uvijek je pisala svim svojim članovima obitelji, a kad joj je zagonetni sir Crane ljubazno odgovorio na pismo, ponovno mu je pisala…i odlučila napraviti nešto u potpunosti nepromišljeno!
“Ti se događaš životu, Eloise”, reče Anthony. “Ti si uvijek sama donosila svoje odluke. Uvijek si imala kontrolu nad svojim životom. Ti možda ne osjećaš uvijek da je tako, ali tako je.”
Međutim, tu se pojavljuju nove zapreke. Eloise otkriva da sir Crane ima dvoje djece, koje nije spomenuo, a Eloise uočava i njegovu povučenu tešku narav. Hoće li odustati i vratiti se kući? Zna li njezina obitelj gdje se ona nalazi? Zašto se pojavila na barunovim vratima sama i bez pratnje?
Kao i u svakom romanu do sada, Julia Quinn ne prestaje iznenađivati svojom domišljatošću i zapletima. Ono što me svaki puta oduševi je što su sve priče međusobno isprepletene i povezane, stoga u svakom romanu imamo prilike saznati što se događa paralelno s radnjom u koju smo uvučeni, kao i što se dogodilo netom prije toga. U potpunosti me iznenadilo vrijeme kada je Eloise pobjegla – baš zato što sam netom prije završila s čitanjem Gospodina Bridgertona.
Muškarci. Onaj dan kad nauče priznati pogreške, bit će dan kad će se pretvoriti u žene.
Nisam baš očekivala da će mi se ovaj roman toliko dopasti, a činjenica da sam ga pročitala neopisivo brzo dokazuje baš suprotno. Eloise sam oduvijek doživljavala kao osobu punu humora, dosjetljivosti ali i tajanstvenosti makar bi uvijek govorila što misli. No, ovaj roman pokazao mi je koliko je Eloise zapravo puno puno više nego što smo imali do sada prilike vidjeti. Quinn veoma spretno stvara situacije i dijaloge između likova, pa tako i ovdje vidimo kako se likovi razvijaju, kako rješavaju vlastite unutarnje borbe, kako bježe i izbjegavaju određene situacije ali i zašto to čine. Po meni ovi likovi su sve samo ne plošni. Oni se bore, ne odustaju. Oni raspravljaju, rastu i sazrijevaju.
Iako je ovo 5. knjiga iz serijala i po nekim kritikama dosta lošija od ostalih, mene je ugodno iznenadila. Osim romantičnih ali i vrućih ljubavnih scena, ovaj roman poteže i neka ozbiljnija životna pitanja poput depresije i kako se s njom nositi, ali poteže i pitanje zlostavljanja djece. Sve u svemu, dosta potiče na razmišljanje jer nikako nije sve kako se čini. Od mene za ovaj roman svakako imate preporuke.
Siru Phillipu s ljubavlju, Mozaik knjiga: 2016; 344 str.
Do čitanja, dragi moji.
Voli vas,
Brigita
Pričajmo o knjigama 